Bijelo Dugme Forum / Community ~ Nezavisne.com: Bolje svirati za 50 žena, nego za ...

Author

Message

< Milic Vukasinovic ~ Nezavisne.com: Bolje svirati za 50 žena, nego za ...

flowerpower

Posted: 25.05.2007, 00:19

Moderator

Joined: 26 Apr 2007 Posts: 337 Residence:

OFFLINE


Milić Vukašinović, doktor za rokenrol, otkriva zašto u njegovim pjesmama dominiraju ljubav i seks Milić Vukašinović: Bolje je svirati za 50 žena, nego za 500.000 muškaraca Kada su Milića Vukašinovića, čuvenog doktora za rokenrol, dugogodišnjeg vođu "Vatrenog poljupca"i kompozitora koji je proslavio Hanku Paldum hitovima poput "Voljela sam, voljela", na koncertima "Bijelog dugmeta" klinci vidjeli za bubnjevima, nisu mogli da se načude otkud ovaj gitarista i pjevač na toj poziciji. Zbog njih će mu istorijski koncerti u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu i ostati u pamćenju. Gledajući "Dugme", kaže Milić, ta generacija mogla je da vidi koliko je bivša Jugoslavija bila ozbiljna zemlja, koja je, za razliku od današnjih balkanskih država, imala jasne standarde i kriterije. "Te mlade generacije mogle su da osjete magiju zbog koje i postoji šou-biznis. Ovih zadnjih 15 godina su najgore srozavanje. Zato oni i nisu mogli da osjete to što muziku čini tako velikom. Jer, "Bijelo dugme" nije samo rok grupa. Ona je i najbolji pop i sve najbolje što se veže za jednog izvođača. I vidi šta se sad dešava poslije naših koncerata, klinci koji su željeli ozbiljno da se bave muzikom, ali su odustali, vidjevši da svi pjevaju na plejbek, matrice i fajlove, počeli su ponovo da kupuju instrumente. Vidio sam mnogo njih kada sam ovih dana uzimao neke instrumente. Kupuju gitare i opet hoće da vježbaju u podrumu, bez čega i nema muzike", uvjeren je Mića. Na koncertima je bio koncentrisan. Kako i ne bi, kada je s ostatkom benda vježbao mjesec dana. Poslije koncerata su mu, tvrdi, svi čestitali i nije se našao niko da kritikuje nastupe "Dugmeta". "TIFINE IZJAVE NEMAJU SMISLA" "Mnogi klinci su mi oduševljeno prilazili na ulici i čestitali, jer većina njih i ne zna da sam ja bubnjar. Zbog mene će, siguran sam, mnogi početi da sviraju bubnjeve, jer ja, ne samo da sviram dobro, nego to i vizuelno prenosim dobro. Poslije talenta, sljedeći element uspjeha je imidž. I koliko jak talenat - toliko jak imidž, to je pravilo", objašnjava Mića. Kritike na račun lošeg ozvučenja i najave tužbi protiv Gorana Bregovića, koje kao nadoknadu za duševnu bol zbog svirke na beogradskom hipodromu traži 20 Novosađana, Vukašinović objašnjava problemom prostora, pošto prije "Dugmeta" u tom ambijentu nije bilo ozbiljnije svirke. "Zato ja kažem da je bilo bolje da su 'Rolingstonsi' svirali prije nas na tom prostoru. Onda bismo mi znali o čemu se radi, pitali bismo njihove ljudi koji se bave ozvučenjem koji su problemi, a ne ovako kad smo mi bili prvi i probijali led. Drugo, nismo mi očekivali toliko mnogo ljudi, a tamo ih je bilo 300.000. I onda je nemoguće da ti predvidiš i da ozvučiš svaku tačku na hipodromu. Meni je zaista žao što neki ljudi, sigurno jedna petina, nisu dobro čuli, a na ovu cifru to je ogromno, jer je to 60.000 ljudi", konstatuje Vukašinović. Sasvim siguran je i da su svi oni koji su stekli utisak da je on u jednom momentu razljućen bacio palice, prije nego što je njegovo mjesto zauzeo Điđi Jankelić, u zabludi, dok za ponašanje Mladena Vojičića Tife ne može da garantuje. "U mom slučaju, to nije bilo tako. Za Tifu ne znam, jer njega gledam s leđa. Znam da je u Sarajevu bio kao malo deprimiran. Ali, i u Sarajevu smo mi imali strahovit problem. Jedno sat prije koncerta se stuštio takav pljusak da to nije bilo normalno. Usred tonske probe. Tako je i tamo na bini bio veoma loš monitoring zato što ga nismo namjestili, pošto nismo uspijevali da se čujemo. Ja, recimo, uopšte nisam čuo klavijature. Klavijature počnu, a ja sjedim i čekam da pjesma počne. A ja nisam bacio palice, jer sam ja profesionalac. Prije svega, publika ne smije da vidi da ti bacaš palice. Ali, kad su oni počeli da sviraju, ja sam se samo uhvatio za glavu i pitao: šta da sviram? Nismo se mi svađali, zaista, nego sam ja bio u panici šta da sviram, pošto ne čujem. Međuljudski odnosi su bili divni i sve je bilo harmonično. Suviše je to bilo jako i veliko da bi neke male ljudske sujete mogle to da kvare. Ja sam čitao neke Tifine izjave, ali u to neću da ulazim. To je njegov stav. Ipak, ako je nešto tako veliko, onda to nema smisla, pogotovo za takve zamjerke. Jer, ako je nešto prevara - nemoj da učestvuješ, pogotovo ako si ti takav poštenjak. A ne da učestvuješ, pa da onda pričaš", rezolutan je roker stare garde koji ne priznaje naknadne "reklamacije". Uostalom, on Bregovića i društvo odlično poznaje i uvijek je bio dobar s njima. ISTORIJA S "DUGMIĆIMA" S "dugmićima" je svirao u dva perioda. Prvi put krajem šezdesetih u Italiji, gdje su se zaputili iz Dubrovnika. Tamo su Bregović i Željko Bebek svirali u istom hotelu u Dubrovniku u kojem je sa svojim bendom "Čičak" nastupao i Mića. "Mi na terasi, oni dolje u baru. Tada je neki Italijan čuo njih u baru, pa su oni otišli u Italiju. I to na onu ljetnu varijantu na ostrvima, gdje je dolazila samo 'haj klas' s jahtama. I tu se svirao samo onaj popularni repertoar - komercijala. Bilo je to 1969. na 1970, kada su se pojavile velike svjetske grupe i kada je sama muzika bila znatno važnija nego refreni. Mi tada, da nismo uskočili u taj voz da postanemo pravi svirači, ostali bismo mali tezgaroši. Kad sam ja došao u grupu, Brega je s basa prešao na gitaru, jer je gitarista morao da se vrati u Sarajevo zbog fakulteta. Zoran Redžić je zauzeo mjesto basiste i ja sam iz velike nužde da to promijenimo strašno žurio da najzad počnemo da sviramo. I počeli smo s nekim mojim temama, koje su trajale po pola sata. Za tu publiku je to bilo dosadno, zvuk im je bio prejak, tako da smo odmah dobili nogu iz tog kluba. Ali, meni je najbitnije bilo da se izvučemo iz tog miljea komercijale i da stasamo kao svirači. Znači, i da nemamo šta da jedemo, ako treba, ali da se ne priklanjamo liniji manjeg otpora. Inače, rokenrol znači ne ići linijom manjeg otpora. Kad siđeš s bine, rokenrol počinje. I to je sva istina. Zato sam ja njima dao da vježbaju desnu ruku, a ja sam tu najjači i na bubnju i na gitari, što sam dokazao u mnogim pjesmama, pošto su mnogi mislili da sam ja to snimao na magnetofonu da bih ubrzao. Ali nisam, to sam lično odsvirao. I zato sam ih tjerao da vježbamo i radimo, pa smo, po povratku iz Italije, kada smo Brega, Redžić i ja nastupali kao "Mića, Goran i Zoran", svirali "Cepeline", "Krim" i "Blek sabat". U stvari, za Bregu se najbolja stvar desila kada sam ja otišao u London . Ja sam se malo osjećao kriv. U stvari sam ih zajeb'o, jer su nam dali da sviramo na televiziji. Znajući da samo umijem da kopiran i imitiram zapadnu muziku, odabrao sam i pjesme, što baš i nije imalo prođu. I pošto sam bio lud za zapadnom muzikom, rekao sam: 'Idem u London da postanem autentični autor'", priča Mića koji je u neslužbenoj prijestonici svjetskog rokenrola proveo tri godine. Njegovo odsustvo od 1971. do 1974. godine, siguran je, dobro je došlo Bregoviću da dobije sopstvene vizije i da ih ostvari. Milić je, po povratku iz Londona, bio fasciniran, pogotovo pjesmom "Kad bih bio bijelo dugme". Shvatio je, kaže, da je to sadržaj koji je bio potreban ovom podneblju. Mićinim odlaskom odahnuo je i Bebek, jer je on, dok je Vukašinović pjevao, bio višak, pa je ispalo da je otišao zbog Vukašinovića, što po Milićevom mišljenju, nije tačno, jer se, kako kaže, Bebek koncepcijski nije uklapao u ono što su radili. U "Dugmetu" se ponovo obreo 1976, kada je Ipe Ivandić otišao u vojsku. "NA PEDERBALOVIMA NE SVIRAM " Dok je "Dugme" u njegovom odsustvu koračalo ka velikoj sceni, Milić se u Londonu prihvatio gitare i posla. Gledao je Gerija Mura i ostale velikane, maštajući da njegova grupa bude tako upečatljiva - da sviraju tako da ljudi, čim uđu na koncert, zinu i zatvore usta tek na kraju nastupa. Tu viziju je, kaže, ugradio u "Vatreni poljubac", dajući primat instrumentalu u odnosu na efekat refrena. Potkovan londonskim iskustvom, napravio je i prvu pjesmu "Doktor za rokenrol", koja je i danas, po Milićevom ubjeđenju, zakletva svim rokerima. Tu je, najzad, ostvario svoj naum da bude autor, a ne samo da svira, zeza se i ganja djevojke, jer mu u takvom rasporedu snaga drugo nije ni preostajalo kada mu je sve bilo servirano. Zato je u Londonu radije izabrao da bude "momak za sve" u "Hard rok kafeu", nego u nekom bendu. Tri godine je radio sve - donosio, odnosio i čistio za onima koji povraćaju. Ali, postao je autentični rok autor. Prvo je kupio gitaru za pet funti i vježbao poslije 12 sati rada u kafeu. "Naučio sam tri akorda i više nisam htio, jer bih postao pametnjaković. Da jesam, onda bismo se naduravali ko zna više akorada, a nigdje pjesme ni kurca. Pa nek' se onda oni takmiče u akordima, a meni će Bog da da pjesme i arije, jer sam normalan", kaže doktor za rokenrol, ogorčen "rokerima šminkerima", koji žive od maminog i tatinog džeparca, a još više hevi metalom i njegovim varijetetima poput spida. Na takav zvuk, naglašava, treći dan dobije sifilis na mozgu. Ježi se i od satanista i raznih psihopata i manijaka koji su uništili njegov pravac - hard rok. Takvi su, kaže, otjerali žene sa koncerata svojim šutkama i tučom, a zbog žena Mića i svira. Iako se i sam vizuelno veže za hevi metal, ne daj bože da ga neko svrstava u tu vrstu muzike. "Zadnja velika grupa je bila 'Guns and Roses' jer ja nikada nisam volio 'Metaliku' i slične grupe. Ne volim taj teški zvuk i tu nebuloznu muziku. Zato su 'Rolingstonsi' najveća grupa svih vremena, jer oni imaju publiku i pjesme. I mnogo obožavateljki. To me kod ovih grupa poput 'Metalike' najviše i nervira, jer u njihovoj publici od 25.000 prisutnih možda ima pet djevojaka, i to krezubih. Sve ostalo su muškarci. Ama, to se zove pederbal, a ja na pederbalovima ne sviram. Zato rokeri ne bi ni trebalo da se ugledaju na takve psihopate, već na mene, jer sam ja predstavnik pravca na koji se naslanjaju 'Gansi'", poručuje osnivač "Vatrenog poljupca", koji je s tim bendom snimio devet albuma, četiri je izdao kao solista i napisao stotine pjesama u lepezi od "Direktora" do Cece Ražnatović. NISKE STRASTI I NARODNJACI Hanka Paldum, po mišljenju mnogih, treba da mu podigne spomenik kao tvorcu hitova i albuma "Sanjam", kojim je zagospodarila top-listama. Pokojnom Tomi Zdravkoviću je poklonio pjesmu "Sjećaš li se, Sanja" i dokazao da su mu narodnjaci, ako su dobri, veoma bliski. Nekonvencionalni Milić muziku i ne dijeli na žanrove. Postoje, kaže, samo dobra i loša muzika - sve ostalo su naklapanja. Za njega, najgora je zabavna muzika, jer ona nema nikakvog smisla. Najgora narodna muzika za Milića je bolja nego kompletna zabavna scena. "Kažu da su u narodnoj muzici niske strasti. Jesu, niske su, ali su bolje nego nikakve strasti. A takve su u zabavnoj muzici. U stvari, zabavna muzika je ničim izazvana muzika, a narodna je, zaista, izazvana pićem i kafanom, što znači niskim strastima koje onda prerastu u visoke strasti", rezolutan je ovaj roker čiji je recept za uspjeh da napraviš album od 10 pjesama, a u tom opusu osam nabijenih seksom. "To je recept. Jer, ako ti pjesme nisu takve da vežu žene, nemaš više šta tražiti u muzici. Gotovo je, propao si", proriče Vukašinović. I zato je, smatra, bolje svirati za 50 žena u publici nego za 500.000 muškaraca. Sada živi s Ninom, bivšom stjuardesom, u beogradskom naselju Vidikovac. Ona mu je glavna podrška za njegov najveći iskorak - ozbiljnu i veliku svjetsku karijeru, za koju se svakodnevno priprema. "I ovi koncerti s 'Dugmetom', i ono ranije s njima, 'Poljupcem' i 'Indeksima' neko vrijeme je samo uvertira za moju pravu karijeru, gdje ću kao, zamalo ne rekoh Milić Vukašinović, a u stvari kao Mič Valijant da svoj talenat postavim na pravo mjesto i da se svrstam u rang s Džegerom i Kejtom Ričardsom", samouvjeren je Vukašinović, i danas spreman da izdrži i najveća iskušenja samo da ne bude kao "miševi mekinjaši" koji nikada ne talasaju, a hoće da budu rokeri. Goran ĐOGIĆ Ja sam najbolji rok bubnjar na svijetu Mića je "bubnjar u suštini", premda je bubnjeve prestao da svira izlaskom iz "Dugmeta" 1976. "I sad mi je drago što sam ponovo dokazao da je Bog htio da budem bubnjar. I kad god sjednem za bubnjeve, ja sam najbolji. Drago mi je što je i Điđi došao da svira da se jednom razriješi pitanje ko je od nas dvojice bolji. Neću ja sad da pričam ovo i ono, ali sada su svi vidjeli ko je sa "Dugmetom" bolji bubnjar. To smo razriješili. Da dovedu bilo koga od bubnjara iz svijeta, ja sam opet najbolji rok bubnjar na svijetu", samouvjeren je Mića. Iz "Hard rok kafea" najurio ga ljubomorni gazda Milić je radio u "Hard rok kafeu" u Londonu, tada prvom i jedinom u svijetu. U taj kafe su dolazile najcjenjenije svjetske face. Pored ostalih, Morison i "Cepelini". Mića je morao da briše ono što je ispovraćao pjevač te grupe. A najdraže gošće, ne samo njemu, bile su "Plejbojeve" zečice odjevene "na izvol'te". "Bile su samo ogrnute bundama. I kad ih vidiš, zaboraviš zašto si došao u London . Kakva gitara i muzika?! Najbolje ženske ti ostavljaju brojeve telefona po salvetama. I onda sam, srećom, dobio nogu, jer sam maznuo kasirku, koja je bila vjerenica jednog od vlasnika kafea. To je Bog tako udesio da se ja vratim rokenrolu", priča roker čija su inspiracija ljubav, žene i seks, što je po njegovom mišljenju, srž rokenrola.

Translate text:

All times are GMT + 2 Hours

View next topic View previous topic Page 1 of 1 Bijelo Dugme Forum / Community Forum Index -> Bijelo Dugme Artists ~ Milic Vukasinovic
Downloads Rules Memberlist Usergroups Shoutbox Guestbook Links Contact Form

Jump to:

You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot vote in polls in this forum

Protected by phpBB Security © phpBB-TweakS
phpBB Security Has Blocked 203 Exploit Attempts.
// Template by Mike Lothar & modified by LA3 Productions