Bijelo Dugme Forum / Community ~ 1990 Iskrenst me kostala

Author

Message

< Mladen Vojicic Tifa ~ 1990 Iskrenst me kostala

aandrej

Posted: 09.10.2007, 13:57

Joined: 07 Oct 2007 Posts: 6 Residence:

OFFLINE


POP\|ROCK 1990. RAZGOVARALA: MARINELA DOMANCIC "ISKRENOST ME JE KOŠTALA" Kada sam ga prvi pu cula kako pjeva, oboje smo bili tinejdžeri- ja u publici a on na sceni, anonimni pjevac, anonimnog benda. Godinama kasnije oduševljeno sam ga prepoznala. Pjevao je "Lipe cvatu". Nizali su se usponi i padovi, mijenjao je grupe i raspoloženja ostavljajuci za sobom neke nezaboravne interpretacije: "Lažeš", "Ne pitaj me", "Zauvijek tvoj"...Plahovit i nepredvidiv, nije mnogo mario za slavu i pod njenim bremenom teško se snalazio. Sada ima novu plocu "Samo ljubav postoji", kojom nastavlja samostalnu autorsku karijeru. Tvoj solisticki album upravo krece u prodaju. Odavno je snimljen. Zbog cega izlazi tek sada? -Ploca je radjena u aprilu i maju i bila je gotova prije nekih 8 mjeseci. Napravljena je u jednom dahu. To mi je jako važno. Ni jednog trenutka nije politizovana. To je evidentno, bazirana je na osnovnim emocijama. -Jeste, jeste. Ali mi smo, Zlatan Cehic i ja, slucajno išli na to. Nije postojao dogovor, niti koncepcija, jednostavno-to se otkinulo. Znaš ono, kad se nešto otkine od covjeka, razumiješ... Koliko si zadovoljan onim što je u vinilu? -Pa, ja sam zadovoljan, mislim da je to-to. Normalno je da bih sada, možda, neke stvari promijenio, ali to je, opet, cisto vizavi produkcije, opet su neki tehnicki razlozi u pitanju. Ali, u osnovi je nikad ne bih mijenjao, jer je vezana za jedan odredjeni period. Po mom mišljenju ta je ploca kompletna. Koliko se razlikuje osjecaj kada pjevaš svoju, i kada pjevaš tudju pjesmu? -To me je pitanje strašno zaintrigiralo. Ja nemam konkretno izražen taj odnos kada pjevam. Cini mi se da ti je bitnije da osjetiš pjesmu, nego cija je. -Jeste. Ne bih ja sad pravio razliku. Sve pjesme koje sam ja inace pjevao, sve su to moje pjesme. To je ono što je inpresivno. Ti udješ u pjesmu i stvarno si sav u njoj. -Teško ja o tome pricam. Lijepo je kad ljudi poput tebe, bez obzira iz koje branše, to osjete. To jeste ono...(pauza). Ma nije baš fino o sebi pricati... (uzdah)... odmah se zbunim... Glavom kroz zid Ti nisi kalkulisao. Uvijek si davao mnogo, rekla bih cak da si srljao ponesen svakom pjesmom koju si mogao osjetiti. Išao si glavom kroz zid. Nije bilo onoga-"hajde sad da smislim", nego je bilo-"ja tako osjecam, i gotovo". -Baš... Ljudi me uce i ljudi mi govore kako u životu treba biti racionalan. Ni jednog trenutka ja ne sumnjam u to, ali, u vezi sa emocijama, one su takve i samo takve... Tebi se cini da srljam... Ja jedino tako valjam. Jeste, možda bi trebalo da povlacim pametnije poteze, ali cinjenica je da ja nisam taj. Drugacije ne bi bilo iskreno. -E pa, to je ono što mene zbunjuje. Dobro je što si to primjetila, onda ce mi biti lakše da komuniciramo. Kada ti kažem, vjerovaceš mi sigurno. Ja stvarno ne volim nešto što je isplanirano i programirano. Dobro, nekad moram stici u pola osam, kad imam neku obavezu, ali kada je muzika u pitanju ne. Jer, ja sam sav i u svemu takav. Baš sam to rekao nedavno u jednom intervjuu, cini mi se da moj svijet ima smisla samo ona dva sata koliko sam na bini. Ostalo mi je nekako isprazno... Kao uz put? -Recimo, kao uz put. Za razliku od onih koji su na sceni uz put, koji tu rade, zaradjuju. -Da, ja ne zaradjujum, ali mi nije žao. Možda postoji jedna odredjena doza mazohizma. Jednostavno, tako je. Jesi li konacno naucio kako da zaštitiš sebe u ovom nemilosrdnom poslu? -Nisam i sigurno necu. Da li misliš da ti je uopšte potrebno? -Mislim da mi ne treba. Zato što imam jednu formulu, jednu viziju, da bi bilo mnogo ljepše kada bi ljudi poput mene radili neke stvari u životu. Biti iskren znaci biti budala, i to je cinjenica s’kojom ne mogu da se pomirim, cinjenica koja me vrijedja. Mi puno komplikujemo. Zašto da ne kažemo nekome da je simpatican, da ga volimo i da ga cijenimo, bez obzira što smo u istoj branši, bez obzira na status... razumiješ, jednostavno, priznat nekome nešto u životu. To je, za mene, nešto najviše: ne skrivati emocije. Meni je ružno kad se kaže:"Koliko para, toliko ljubavi". Ponekad mislim da ne pripadam uopšte ovom svijetu. Mislim da sam po tom pitanju strahovito naivan. I neka, neka me to košta, nema veze, necu da se cuvam. Cuvam se, u principu, tek toliko da mogu da hodam na dvije noge. Iskrenost me koštala U pjesmi "Nisam više onaj stari" kažeš:"Za sve ove godine pravog druga nisam imao", da li je stvarno tako? -Pa da. Ja možda jesam imao jednog druga... znaš... Šta znaci drugarstvo? Da li drugarstvo podrazumijeva samo druženje sa ljudima, ili nešto više? Moj pravi drug bio je Serdjo (Sergio Blažic, op. M.D.), covjek koji mi je toliko pomogao da neke stvari shvatim, i mnogo mi nedostaje. (Skidajuci razgovor sa kasete, uocavam u pozadini cežnjivi glas Barbre Streisand, koji sa obližnjeg razglasa, u ovom trenutku vrlo prikladno pjeva "Memory"... op. M.D.). Ponekad je život nepravedan prema nekim ljudima... Ali pravog druga nisam, u stvari, nikad imao... konkretno, ja u toj pjesmi na pocetku kažem "Nisam više onaj stari, kako kažu..." Ne bih ja rekla da ti nisi više onaj stari! -Pa da, upravo pricam o tome. Ja sam uvijek bio isti, samo što hoce da spakuju... maltene, za javnost moram da budem covjek koji je sazrio, koji zna šta hoce, koji neke stvari više sebi nece dozvoliti... Mene je dosta koštalo. Ja ni jednog trenutka ne žalim ni za cim u životu, ali me iskrenost stvarno koštala. Ja sam na dosta provokativna pitanja iskreno odgovarao, i onda se desilo nešto što nije bilo dobro po mene. Ali mislim da sada, polako ali sigurno, ljudi to osjecaju, priznaju sve ono moje. Ja sam u stvari, cijelo vrijeme bio kao izgubljen u svemiru, bez svoje licnosti. Uvijek su drugi pricali o meni, a kada su meni davali prostora za razgovor, jako su me ubijali, htjeli da me satjeraju u mišju rupu, malu, ovolišnu (pokazuje rukom koji milimetar, op. M.D.)... Stvari koje sam pricao nisu na pravi nacin prezentovali. Nekom casopisima nije dopadljivo ono što je u granicama normale. Konkretno "AS" je profitirao 1985. godine, kada je bila ona afera s drogom. Sad ispada da sam ja baš neka fina duša... Ma, nisam ti ja fina duša, znaš... ja isto tako imam i minusa, i pluseva... ali mislim da sam, u odnosu na neke druge, dosta dobar. Mislim da sam plemenita duša... Na kraju krajeva, to kažu pjesme. Nije važno ko ih piše. Kako bih opisao novu plocu onima koji je još nisu culi? -Kao što i samo ime kaže, ljubav postoji. Ploca je ljubavna, i tom se tematikom bavi. Za neke, to je samo otrcana fraza. Ja ni jednog trenutka nisam htio da se vracam u vrijeme Woodstocka, djece cvijeca i svega toga, ali smatram da nam je ljubav najpotrebnija da bi smo riješili sve. Recimo, ja volim što smo bili prvaci svijeta u košarci, što je u atletici naša ženska osvojila zlatnu medalju... U tom trenutku osjecam pripadnost svim ljudima. Ja, možda, nisam dobar govornik, ali pokušaj da izvuceš ono što hocu da kažem. U ljubavi nema nekakav jedan, pravi nacin da se ispoljiš, ima ih puno. A mi smo, kao nacija, strahovito zajebani tipovi. Samo nam treba dati pravu šansu. Znaš kako je merak kad to jednostavno osjetiš, odjedanput svi zaboravljaju probleme. Izgleda da smo stvoreni za neke velike stvari. Ne znamo da gubimo. Vjerovatno nam treba malo više tih prvenstava. Izgleda da nam prijaju. Niko me ne gleda u oci -S prednje, crne strane dobro uradjenog omota ("Trio" kreacija na visokom nivou) gleda jedno umorno Tifino oko. S druge, bijele strane, smiješi se Ceha kao neka protivteža depresivnom Tifinom oku. Sve pjesme zajednicki su potpisali i intenzivno se druže. Da li je odnos izmedju tebe i Zlatana slican tamno-svijetlom odnosu na omotu? Koliko u tome ima simbolike? -Ima dosta. A i nema. Zavisi kako posmatraš stvari. Mene ceš rijetko vidjeti kako se smijem, vecinom sam tužan. Strahovito sam osjetljiv, mada to, možda, moja pojava ne odražava. Imam grubu facu. Samo što me niko ne gleda u oci, tako da to pomijeraju, prave razliku, a ja jesam strahovito osjetljiv i jedna me sitnica izbaci iz takta. A Zlatan je shvatio sve zakone. Ja se još uvijek bunim. Možda sam ja ona tamnija strana. Možda je ta bijela strana neka vrsta kompromisa. Zato ti, vjerovatno, štrciš. On nigdje nije štrcao, a ti svugdje. -Mi se dopunjujemo zato što jednostavno, radimo muziku. Ta muzika nikad nije konkretna, odredjena. Nikad ne pišem tekst na zadatu temu, on stvarno samo izlazi iz mene. Ja ne sabiram i ne obuzimam. Kažu da je to zanat. Moji tekstovi nisu. Ne mogu nikako da se složim s tim. Ja znam samo da mi pricamo cijelo vrijeme dok pjesma ne krene. On zna po sto puta da mi svira-da li a-dio ili chorus... Insistiram na tome da ga u novinama bude što više jer smatram da ima šta da kaže. On je pametan covjek i ja ga strahovito cijenim. Veliki je njegov udio, ako ništa drugo, zato što me stimuliše da moje emocije krenu. Zbog cega su tekstovi mjestimicno patenticni? Prije svega, mislim na aktuelni hit "Ako odeš ti". -Opet zavisi iz kojeg ugla gledaš. Htio sam da malo obrnem stvar. Kad se pjeva o ljubavi, to je uvijek tugaljivo, nezavisno za branšu, uvijek je ona otišla i ja nešto patim... Htio sam da to obrnem-ako odeš, ja cu biti bolan danima... ...Al cu preboljeti -(Klima potvrdno glavom). To je kao kad se sunovratiš sa 10 000 metara i znaš da nemaš šansi, ali, u principu, ne znaš šta ce se dogoditi i opet u svemu tome izvlaciš korist, opet si iznad situacije. Tu je proradio onaj tvoj inat, ono što si uvijek govorio da si spreman da uvijek ideš dalje, bez obzira na sve što je bilo. Ali ja nisam mislila na to, nego na neke izraze koji su mi malo prepatenticni-npr. "dvije srne ranjene" i "bicu bolan danima". -Ali ja sam te dvije srne ranjene vidio u ocima svoje djevojke sa kojom sam devet godina i ta pjesma je posvecena njoj, kao i mnoge druge. To je cura kojoj ja do kraja života ima da budem zahvalan. Postoji roditeljska ljubav, ali ni ona nije bila dovoljna za neke stvari koje su se meni dešavale. Ona je znala sve u vezi sa mnom. Kada sam bio otpisan od mnogih ljudi koji su se prikazivali kao drugari, da bi me kasnije eliminisali, valjalo je proci s Tifom kroz grad. Grad koji ga je slavio... i duplo više pljuvao. Povremeno sam, slušajuci plocu, imala utisak da te nešto koci, da te sputava da pustiš glas koliko možeš. -To je ono što si mi prije rekla, i ja se s tim slažem, da treba proci još dosta vremena da se ja kao autor dokažem. Vjeruj mi, imam ambicije da se dokažem ne samo kao pjevac, mislim da sam se tu vec dokazao, nego i kao autor. Možda tu ima toga... U stvari, prepušten sam sam sebi... Je li to neka nesigurnost ili strah? -Možda ima i toga. O tome stvarno ne bih mogao mnogo da ti kažem jer ništa ne znam. Nikada na takav nacin nisam razmišljao i dosta si me zbunila tim pitanjem. Dobro, ti imaš taj utisak, možda si u pravu. Ja ne mogu da ti kažem ni da griješiš, ni da ne griješiš. Možda cu znati kad budemo drugi put radili... Možda to ima veze i s tim što su me uvijek poredili sa... Dosta s tim Dugmetom!!! -Ja stvarno ne želim o tome da pricam, ali takve mi se stvari dešavaju iz dana u dan, htio ja to ili ne. A ja bih htio da toga nema više. Potrebno je vrijeme da to prodje. -Možda kada napravim pjesmu a la "Lažeš zlato" ili "Jer kad ostariš", možda ce se izgubiti sve to...

Translate text:

All times are GMT + 2 Hours

View next topic View previous topic Page 1 of 1 Bijelo Dugme Forum / Community Forum Index -> Bijelo Dugme Artists ~ Mladen Vojicic Tifa
Downloads Rules Memberlist Usergroups Shoutbox Guestbook Links Contact Form

Jump to:

You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot vote in polls in this forum

Protected by phpBB Security © phpBB-TweakS
phpBB Security Has Blocked 179 Exploit Attempts.
// Template by Mike Lothar & modified by LA3 Productions