Bijelo Dugme Forum / Community ~ INTERVJU U "GLOBUS"-U 1994

Author

Message

< Zeljko Bebek ~ INTERVJU U "GLOBUS"-U 1994

flowerpower

Posted: 28.06.2007, 01:45

Moderator

Joined: 26 Apr 2007 Posts: 314 Residence:

OFFLINE


INTERVJU U "GLOBUS"-U "GLOBUS" nacionalni tjednik, 28. sijecnja 1994. ŽELJKO BEBEK (48 g.), nekadašnja zvijezda Bijelog Dugmeta, danas vlasnik restorana "Tajna Veza" u Zagrebu, pogođen vijescu o zagonetnoj smrti bivšeg najmlađeg člana proslavljenog benda, sumnjajuci u ubojstvo, u TV Bestu izjavljuje: NE VJERUJEM DA JE GORAN IPE IVANDIĆ U BEOGRADU POČINIO SAMOUBOJSTVO "Ono što pripada prošlosti ostavimo s mirom" odgovorio je Željko Bebek našem fotoreporteru kad ga je zamolio da sa starim cilindrom na glavi pozira u svom restoranu u Njegoševoj ulici u Zagrebu. Restoran "Tajna veza" lako je pronaći u tihoj i mirnoj četvrti obiteljskih kuća. Osvijetljenim dvorištem dolazite do prostora koji podsjeća na veliku dnevnu sobu, obogaćenu ikonografijom Bijelog dugmeta. Željko Bebek razgovara s novinarima samo onda kad se na tržistu pojavi njegov novi projekat. Ovaj put to čini uz svjetlost svijeća u lokalu koji službeno pripada njegovoj ženi Sandri. Naziv restorana sugerira da je to utočište sviju koji žele ostati neprimjećeni, ljubavnicima i sličnima, ili je posrijedi nešto drugo? Otvarajući ovaj prostor prije deset mjeseci, htjeli smo da to bude mjesto gdje će ljudima biti lijepo sjesti, pojesti štogod i popiti. Htjeli smo da to mjesto bude nešto drugačije od ostalih restorana u Zagrebu, da bude intimno i lijepo. Ovamo dolaze ljudi koji vole ovakav ambijent, dobru uslugu, a možda im je drago vidjeti i mene. Bar ne moraju na koncert (smijeh) Izabrali smo ime koje već nešto znači u javnosti. "Tajna veza" poznata je i prihvacena pjesma Bijelog dugmeta, živi već dvadeset godina. Vama je 48 godina, ne mijenjate se previše, nemate ni trbuščića... Mršav sam, takve sam građe. A sve do prije rata, sebi sam se posvećivao barem dvaput godišnje. Ljeti plivanjem a zimi skijanjem. Nadam se da ću nakon rata opet tako živjeti. Deset ste godina u braku? Da, u drugome... Ja sam strijelac u horoskopu. Što to znaci? Strijelci vole putovanja, druzenja... Na svu sreću, imam obitelj koja me, zasad, još trpi. Imam dvije kceri: starija studira ekonomiju, a mlađoj je 11 godina. Sjajne su obadvije. Više vole sport nego glazbu, vole se skijati. Svi smo obožavali skijanje na Jahorini. Vaši su roditelji još u Sarajevu? Da, još su tamo. Čujemo se često: svaka četiri mjeseca. Žive u teškim, neljudskim uvjetima. Ne volim o tome govoriti. Ne volim o tome ni misliti. Katkad se zbog toga usred noći rasanim. Ocu je 75, a majci 71 godina... Kontaktirate li s Goranom Bregovićem? Ne, osim što znam gdje je i što radi. Znam da se i dalje bavi glazbom. Nemamo kontakata od 1984., od onoga dana kad smo se razišli. Nismo imali potrebu razgovarati, ne znam o čemu bismo nas dvojica razgovarali. Imali smo deset godina za razgovor o stvarima koje su nas zanimale. Nakon toliko godina ljudi ipak ostanu prijatelji, osim ako ne postanu neprijatelji? Mislim da nismo postali neprijatelji... Ali mi smo, prije svega, bili dobro poslovno vezani, dobro smo surađivali. Nije bilo nikakva imeprativa da ostanemo prijatelji. Mozda bi jedina tema, o kojoj bismo mogli razgovarati, bila da smo htjeli obnavljati Bijelo dugme. No, i za takav kontakt obično postoji treća osoba, koja sve to organizira. Što da vam kažem? U idealnom i romantičnom smislu, to bi bilo nemoguće, jer bend mora komunicirati da bi postigao uvjerljivost. U profesionalnom smislu, to je, zapravo, i nebitno. Smiješno bi bilo vjerovati da su "Stonesi", "Beatlesi" ili "Zeppelini" cijeli svoj život bili najbolji prijatelji. Vjerojatno su imali faze u kojima nisu razgovarali, kad su se mrzili, ali su postojale obaveze. Dođe menadžer i kaže: Odsad prestaje mržnja, idemo na pozornicu, a poslije radite što hoćete. U posljednje ste vrijeme najavljivali mogućnost ponovnog nastupa Bijelog dugmeta u kompletnoj, najslavnijoj postavi. Od prije nekoliko dana to, nažalost, više neće biti moguće: Goran Ipe Ivandić umro je.... O smrti Gorana Ipe Ivandića javio mi je zajednički prijatelj, Vladimir Mihaljek. On je to saznao od jednog našeg suradnika koji trenutno živi u Makedoniji (bio je na pogrebu). Šokiran sam, iznenađen. Nemam dovoljno riječi da objasnim kako se osjećam, posebno zato što je Ipe bio najmlađi među nama. Dugo smo ga tretirali kao mezimca. Bio je sjajan glazbenik. Tko je god ikad s njim svirao (a bilo je dosta ekipa) uvijek je bio zadovoljan njegovim radom. Kad je "Dugme" prestalo raditi 1989. doznao sam da se on želio baviti nečim drugim, da je morao posuditi neki novac... Nakon dvije godine opet sam saznao da mu to baš ne ide, da kani odustati od tog posla. Posljednji smo se put čuli telefonski dok je živio u Beču. Zapravo sam donedavna bio uvjeren da je Goran Ivandić jos u Beču, samo što se ne čujemo. Cijelu sam lanjsku godinu, dok sam snimao materijal za ploču, maštao da ću pokušati formirati bend za nastupe uživo. Svim sam prijateljima i znancima u Zagrebu govorio da bih najvise volio da mi Ipe bude bubnjar. Zato je šok bio užasan kad sam doznao za njegovu tragicnu smrt. Što kazete o okolnostima njegove smrti? Okolnosti pod kojima je nastradao mi, naravno, ne znamo, niti se to, zasad, može reći. Sumnjam da to itko baš zna... Oni koji, možda, i znaju sigurno će šutjeti. U svakom slučaju, sve se to dogodilo pod čudnim okolnostima: dogodilo se to u Beogradu, gdje Goran nije živio, jer je živio u Beču... Meni je čudno da čovjek kojeg sam dobro poznavao i koji nije bio sklon samoubojstvu skoči u Beogradu sa šetoga kata. Nemam pravo ulaziti ni u kakve pretpostavke, jer ne pripadam ljudima čiji je to posao, ali samom sebi dopuštam to pravo da kažem: ne vjerujem da je Goran Ipe Ivandić počinio samoubojstvo! Mislim da nikad nije bio labilna osoba. Goran je dvije i pol godine bio u zatvoru zbog droge... Da. Nakon zatvora smo mi i dalje imali veliko povjerenje u njega, jer smo ga doista smatrali stabilnom osobom. Mislim da osobe sklone suicidu za života to ipak pokažu, to se osjeti i vidi. On je meni izgledao sjajan dečko, siguran u sebe. Žao mi je što prije toga nije nazvao nikoga od nas, ni Gorana, ni Zorana, koji je u Finskoj, ni Vladu, koji je negdje u Češkoj, ni mene... U vijesti je rečeno da je u posljednje vrijeme živio od pomoći prijatelja? Ne znam da li je to razlog. On je duže od mene bio u bendu. Mislim da je u "Dugmetu" stekao određena sredstva kojima je mogao osigurati višegodišnji život. Jedino ako sve to nije izgubio na lošim investicijama. Nakon ekscesa sa drogom nije bilo recidiva? To ne znam. Nismo imali zajedničke prijatelje koji bi me o tome izvjestili. Mislim da je njegovo iskustvo s drogom, zbog kojeg je odležao gotovo tri godine, bilo dovoljno ružno da bi se ikad više tome vraćao. U to vrijeme i cijeli je bend imao problema zbog toga događaja. Pričalo se svašta, između ostalog i to da Bijelo Dugme šverca drogu u bubnjevima... Svašta se pričalo, a ono što je doista bilo, to se zna. Mnogo je ljudi ostalo uvjereno da su te priče istinite. Većina ljudi, pak zna da smo se mi bavili zaista žestoko glazbom, toliko žestoko da nam nikakav stimulans nije trebao. Ja volim zapaliti cigaretu, volim popiti pivo ili viski dok nešto radim, ali da bih se koristio alkoholom ili drogom kako bih mogao bolje pjevati, ne dolazi u obzir. Ja sam ipak čovjek s brda... Vi zaista mislite da bi publika opet prihvatila Bijelo dugme. Nije li se npr. Goran Bregović ipak kompromitirao? Teško je odgovoriti na pitanje o nekom drugom. Kad sam govorio o "Dugmetu", o intimnoj želji da bih volio, jednom, negdje, na neku obljetnicu okupiti bend, govorio sam o glazbenom zadovoljstvu što bi mi ga taj doživljaj pružio. Osobno mislim da se Goran Bregović nije tako kompromitirao da bi ga netko zabranio... Mislim da je ovo društvo demokratsko. Sto se tiče publike, držim da je ona uvijek cijenila, a i danas cijeni, njegov glazbeni rad. Mislim da je Bregović, u jednom trenutku, potrčao u krivom smjeru. Ali, budimo realni, Bregović nije radio nikakva zlodjela. Kad bi rat ovog trena završio, Vi biste ostali živjeti u Zagrebu? Ako mi Zagreb ne uskrati gostoprimstvo (smijeh). Da. Da sam deset godina mlađi, vjerojatno bih u Zagrebu razmišljao o novom početku. Kraj rata u Sarajevu nije na pomolu. Meni je 48 godina... Mislim da mi ni srce ne bi podnijelo sliku svega onoga što bih tamo vidio, gdje sam se rodio, gdje sam odrastao. Radije pokušavam pamtiti sliku grada koji sam napustio 17.veljace 1992. Tad nisam ni slutio da odlazim zauvijek. Toga sam dana krenuo na turneju po Njemackoj. Padao je snijeg u gradu. Bilo je sve tiho, čisto i uredno...Ljudi su čistili snijeg ispred dućana. Sigurno nitko od njih nije mislio da će se dogoditi to što se dogodilo. Još su gorjela sva ulična svjetla. Bila je to prekrasna, idilična slika koju nastojim sačuvati, premda znam da ću jednom morati vidjeti i drugačije Sarajevo.

Translate text:

All times are GMT + 2 Hours

View next topic View previous topic Page 1 of 1 Bijelo Dugme Forum / Community Forum Index -> Bijelo Dugme Artists ~ Zeljko Bebek
Downloads Rules Memberlist Usergroups Shoutbox Guestbook Links Contact Form

Jump to:

You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot vote in polls in this forum

Protected by phpBB Security © phpBB-TweakS
phpBB Security Has Blocked 185 Exploit Attempts.
// Template by Mike Lothar & modified by LA3 Productions