Author Message

<  Laza Ristovski  ~  podrum.net: " LAZA RISTOVSKI - MUZIKANT ZA SVA VREMENA

flowerpower
Posted: 18.06.2007, 14:01 Reply with quote
Gender:Male Moderator Joined: 26 Apr 2007 Posts: 313 Residence:
germany.gif
  OFFLINE
KULTURA : LAZA RISTOVSKI - MUZIKANT ZA SVA VREMENA
Pisano od sandra 14.04.2006

Kažem klavijature, mislim Laza Ristovski. Ovaj instrument je sinonim za pedesetogodišnjeg Kraljevcanina više od tri decenije. A njemu je muzika koju obznanjuje preko klavijatura ceo život.

- Sav sam u muzici. Ona mi je i posao i hobi, strast i porok... Ništa drugo ne zaokuplja moju pažnju, niti me intersuje. Tako je od kada sam svestan sebe. Od kada mi je mama Radmila, inace profesor ruskog, kupila harmoniku, 1962. godine - kaže Lazar Ristovski, koji je, objašnjava, za javnost skinuo ono ''r'' iz svog imena jer ga svi zovu Laza, a i da ga ne bi mešali sa glumcem imenjakom i prezimenjakom. - Jedino me majka zove Lazare, ali samo kad se naljuti.



Od Bokija do svog studija

Poceo je da svira kod Bokija Miloševica. On mu je bio i ucitelj i drugi otac. I danas mu odaje priznanje i kao kao muzicaru i kao coveku. Iz tih tinejdžerskih dana, kada je i napustio rodno Kraljevo i ubrzo iz narodne muzike prešao u teški "smakovski" rokenrol, ostalo mu je i poštovanje za narodnjake.

- Evo, sad mi pade na pamet jedan narodnjak: ne diraj coveka za stolom. Mislim da je to Tarmi Ricmi - smeje se. - Nema tu razlike, ili jesi ili nisi muzikant. To ti je posao i što ga bolje radiš, to bolje za tebe i za one koji te slušaju. U ovom poslu škole mnogo ne važe. Zanat se pece besumocnim vežbanjem i sviranjem pred publikom. Nekada nije bilo plej-beka. Ukljuciš se u struju, tri-cetiri, i pokaži šta znaš. Bez veze mi je da ja raspredam sad kako sam noci provodio vežbajuci po podrumima. Smatram da nisam merodavan da sad ovim klincima koji dodu kod mene da im cujem muziku delim savete. Svako vreme ima svoju muziku. Meni se nešto svida ili ne svida. Ovo što mladi rokeri rade uglavnom mi se ne svida.

Završio je srednju ekonomsku, naravno vanredno, posle i višu, da bi roditelji prestali da zvocaju. Ocekivano, ekonomista nije postao, cak ni za licnu upotrebu. Jer, od sviranja u "Bijelom dugmetu" sigurno je mogao da obezbedi sve statusne simbole koji idu uz muzicku zvezdu tada dvadesetomilionske države. On je pak novac uložio i još ulaže u svoj studio, što je, kako sam kaže, bure bez dna. Pre desetak godina je u potkrovlju iznad studija sebi napravio dom. Srecan je što živi u beogradskom Holivudu, kako Košutnjak doživljava.

U njegovom studiju snimali su svi cije ime u muzici nešto znaci, ne samo u Srbiji i bez obzira da li im je zaštitni znak šumadijska dvojka ili elektricna gitara. Cak i oni, kao Dubravka Zubovic, ciji je instrument glas. On sam je komponovao muziku za mnoge dokumentarne i igrane filmove, njihovi nazivi se mogu procitati na diplomama i priznanjima okacenim na zid dnevne sobe, medu kojima je i "Necista krv". U njegovom studiju snimana je muzika i za "Zonu Zamfirovu". Ipak, on ne voli da sluša trubace i nikada nije bio u Guci niti se veselio uz njihovu muziku.

Primecujemo na zidu i prošlogodišnju nagradu "Davorin" koju mu je dodelio grad Sarajevo, a ustanovljena je posle smrti Davorina Popovica, kao i diplomu Udruženja džez i muzicara zabavne i narodne muzike na kojoj piše da je Laza istaknuti umetnik. Ima li kakve koristi od te titule?

- Baš nikakve - kaže. - Ali, priznanjima i nagradama se u zube ne gleda.

Dok razgovaramo, slušamo muziku sa njegovog poslednjeg kompakt-diska, Laza Ristovski svira Sajmona i Garfankla. Savršene ambijentalne melodije koje su godinama cekale priliku da se nadu na nosacu zvuka "štampao" je PGP RTS i uz pomoc Lazinih prijatelja napravio veliku promociju u Muzeju automobila. Brzi i jaki cetvorotockaši su inace Lazina velika strast iz mladalackih dana.

- Sa Milicem Vukašinovicem sam se dogovorio da snimimo svih 55 pesama "Bijelog dugmeta". Ja da snimim muziku, a on da ih otpeva. Ja sam svoj deo posla uradio, cekam da i Mica uradi svoj. On kaže da to mora da se peva u cugu - prica Laza. - S druge strane, dve godine radim na pesmama koje želim da pevaju moje kolege, ljudi sa kojima sam ceo život svirao i po studijima i na turnejama kao što su Dado Topic, Josipa Lisac, Sladana Miloševic. Kiki iz "Pilota" mi mnogo pomaže oko toga. Muzika je gotova, dakle opet sam ja završio svoj deo posla, najveci problem su tekstovi. Nikada nisam pisao reci na muziku, tako da ce to morati da urade pravi ljudi, onima kojim verujem, kao Bora Corba i Kiki.
Podsecamo se na poslednje koncerte "Bijelog dugmeta", benda kojem je Laza poklonio više od dve decenije života.

- Na dan kada sam imao prvi koncert sa "Bijelim dugmetom" 11. februara 1977. godine, rodila mi se cerka. Video sam je tek posle mesec dana. Ja sam bio otac na službenom putu. Nisam bio u corki, ali sam stalno bio na turnejama - kaže . - Sada je Sanda profesorka likovnog, udata je i ima jednoipogodišnjeg sina Tomislava sa koga, kad mi sa mamom i tatom dode u posetu, niko ne sme da skine oko da ne bi slucajno uleteo u studio i zapleo se u one silne kablove i instrumente. Za sada je, srecom, opsednut terasom.

Divno je rec kojim opisuje osecaj koji ga je obuzeo kada je "Dugme" ponovo izašlo pred publiku.

- I u Sarajevu, i u Zagrebu i Beogradu ponovo sam osetio onu staru Jugoslaviju. Sve mi je bilo kao da se nikad nismo podelili - kaže.

O Goranu Bregovicu ima samo reci hvale.

- Nema dilema da je on veliki covek. Vrlo dobro zna šta radi i šta hoce. Mada njega bije glas velikog šefa, mi se nikad nismo ni sporeckali, a kamoli ušli u neki sukob. Baš nikad.

Da li je na "Bijelo dugme" konacno stavljena tacka?

- Nije. Uvek su tu tri tacke. Oko "Dugmeta" uvek nešto treperi. Skupiti "Dugme" i sve ljude koji su došli na te koncerte je velika magija. I mi i oni nosimo nešto posebno u sebi. Ne znam da objasnim tu magiju, ali da ona postoji - postoji.

Znajuci da je Laza razveden, raspitujemo se da li se ponovo oženio ili ponovo zaljubio.

- Oženio se nisam, a nisam se ponovo ni zaljubio. Zaljubio sam se jednom, pre trideset pet godina, i to me još drži.

Na stocicu pored fotelje gde sedi je fotografija na kojoj se on ljubi sa jednom crnkom.

- To je ona. Ime joj je Ljiljana, a svi je zovu Šilja. Moja ljubav iz mladosti. Mnogo mi pomaže da se nosim sa ovom mojom boljkom.

Ta boljka zove se multipla skleroza i, laici to znaju, nije nimalo naivna. Napala ga je pre desetak godina.

- Dobro sam. Ne dam se. Nalazim stalno neke nove preparate, cuda. Ide nekako.

Da li je bolest ucinila da bude bolji prema sebi, da svoj život dovede u red?

- Jesam, bolji sam prema sebi. Ali, u principu, da je samo do mene, ne bih bio. Odavno ne pijem, ali zato i dalje pušim. Ne bih smeo, znam, ali ne biste smeli ni vi. Pa opet palite cigaretu za cigaretom. Moram da vodim racuna i o ishrani i o snu. Nekad sam radio iskljucivo nocu, sada više ne. Ma i da hocu da okrenem život na staro, ne mogu od mame, koja dvadest pet puta dnevno zove iz Kraljeva da me pita kako sam. I od Šilje.

Šilju nismo upoznali, ali mogli smo naslutiti kakva je i šta naš domacin oseca prema njoj. Iz pesme koju je Laza komponovao i nazvao "Šilja". Pustio je da je i mi cujemo. Jedna raskošna elegija kojoj bi legao glas Dade Topica, rekli smo. Kompozitor je samo klimnuo glavom.
View user's profile Send private message   Translate text:  

Display posts from previous:  

All times are GMT + 2 Hours
Page 1 of 1
Post new topic

Jump to:  

You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot vote in polls in this forum