Author Message

<  Press  ~  Nostalgija: Ima neka tajna veza

flowerpower
Posted: 08.06.2007, 16:57 Reply with quote
Gender:Male Moderator Joined: 26 Apr 2007 Posts: 339 Residence:
germany.gif
  OFFLINE
UZ PRVI BROJ: IMA NEKA TAJNA VEZA

Piše: Jezdimir Milošević

Najjugoslovenskija grupa koja je ikada postojala na prostoru Jugoslavije, Bijelo dugme, u tri grada - Sarajevo, Zagreb i Beograd - okupilo je oko 350.000, većinom mladih ljudi iz svih država nastali na tlu Jugoslavije, kao i mogih drugih evropskih i vanevropskih zemalja.

I dok se na utakmicama seoskih i inih liga okupi oko stotinjak gledalaca koji, tako malobrojni, ne propuštaju priliku da se potuku, na pomenutim koncertima nije se dogodio ni jedan jedini incident! Logično je zapitati se šta je uzrok takvom ponašanju mladih i može li se taj model ponašanja prenijeti u svakodnevni život i odnose među ljudima na ovim našim prostorima, opterećenih prošlošću i sadašnjošću?

DUH UPOKOJENE JUGOSLAVIJE

Ne želeći ulaziti u razloge lidera grupe Bijelo dugme, Gorana Bregovića, da nakon petnaestak godina ponovo okupi tu kultnu grupu, važnim mi se čini istaći način na koji su mediji reagovali na činjenicu da će Sarajevo, Zagreb i Beograd imati privilegiju da bar na jednu noć osjete duh nekih dobrih starih vremena. I dok su jedni sa oduševljenjem pisali ili izvještavali o koncertima koji slijede, dotle su drugi u svemu pokušavali tražiti dokaze o tajnoj misiji "starog lisca" Bregovića koji je namjerio koncertima oživiti "duh upokojene Jugoslavije". Ulje na vatru dolio je i sam Bregović svojim intervjuom sarajevskom magazinu Dani u kome se, neposredno pred koncert u Sarajevu, svjesno ili nesvjesno, negativno izrazio o bivšem predsjedniku predsjedništva BiH, Aliji Izetbegoviću. I kao da su samo to čekali, nesimpatizeri (blago rečeno!) svega onoga što na bilo koji način podsjeća na Jugoslaviju osuli su drvlje i kamenje na Bregovića prijeteći da neće dozvoliti održavanje koncerta u Sarajevu. Kao što to obično biva na Balkanu, prijetnje su se morale "ovjeriti" sa malo baruta pa je, samo dan prije koncerta, stigla dojava o bombi podmetnutoj u hotelu gdje su odsjeli članovi grupe Bijelo dugme. Kasnije se ispostavilo da je dojava o bombi bila lažna, ali je to trebalo ostaviti utisak na one koji su namjeravali prisustvovati koncertu i "natjerati" ih da odustanu od odlaska na Koševo.

A na Koševu - luda noć! Skoro 65.000 posjetilaca, većinom mladih, pristiglih iz svih država velike Jugoslavije, Evrope i svijeta pjeva sve pjesme Bijelog dugmeta od početka do kraja koncerta. Cijeli stadion odisao je pozitivnom energijom, zajedništvom, željom da se glasom, pljeskom, njihanjem u ritmu muzike uveliča događaj. Bilo je očigledno da je sve njih povezivala neka neraskidiva, tajna veza. Tolika masa ljudi, a ni jednog incidenta. Ni tokom dolaska na koncert ni pri ulasku na stadion ni tokom odlaska sa koncerta.

Ako se koncerti grupe Bijelo dugme posmatraju kao primjer funkcionisanja interkulturalnog društva u malom, upravo onog društva koje je karakterisalo Jugoslaviju - za razliku od multikulturalnog društva koje nam se uporno nameće od strane "demokratskog svijeta" - odgovor na pitanje postavljeno na početku teksta sam će se nametnuti.

RUŽICA SI BILA, SADA VIŠE NISI

Multikulturalna društva su društva u kojima različite kulture, nacionalnosti, etničke i vjerske skupine žive na jednom području ali nužno ne dolaze u dodir jedna sa drugom. To su društva koja imaju negativno stajalište prema raličitosti i u kojima većina uvijek nalazi opravdanje za diskriminaciju manjine. U ovim društvima manjine mogu biti ravnodušno tolerisane, ali ne i prihvaćene ili vrednovane.

Interkulturalna društva su društva u kojima različite kulture, nacionalnosti, etničke i vjerske skupine žive unutar jednog područja gdje održavaju otvorene interakcijske odnose, uzajamno se priznaju i jedno drugome priznaju vrijednosti i različitosti, kao i način života. U ovim društvima možemo govoriti o procesu djelotvorne tolerancije i održavanja ravnopravnih odnosa gdje svako ima istu važnost i gdje nema superiornih i inferiornih, boljih ili gorih - pogotovo ne superiornih i inferiornih kolektiviteta (naroda, vjerskih skupina...).

Onaj ko želi nepristrasno, neopterećen bilo kakvim ideološkim razlozima, da govori o Jugoslaviji moraće da prizna sam sebi da je ta država bila tipičan primjer interkulturalnog društva. Odnosi među različitim etničkim i vjerskim skupinama – i pored svih manjkavosti samog sistema – bili su takvi da je svako mogao da ispoljava svoje osobenosti do nivoa do kojeg nije ugrožavao "drugog i drugačijeg od sebe". U tom društvu su čak i oni koji su tretirani kao pripadnici narodnosti imali mogućnost da ispoljavaju svoje osobenosti bez da se plaše da će zbog toga imati problema, bilo od strane druge etničke ili vjerske skupine bilo od strane sistema. Kada ovo pišem, ne mislim na političke protivnike režima, koji su trpili sankcije od tog režima. Koliko opravdane su bile te sankcije pokazali su događaji koji su iza nas.

Eutanaziranjem Jugoslavije, koja je kao takva bila primjer interkulturalnog društva – države koja čak ni nacionalne manjine nije tretirala kao takve, već ih je nazivala narodnostima – stvorene su nove države koje su postale tipičan primjer multikulturalnih društava, sa svim karakteristikama (a i posljedicama!) koje takva društva imaju.

Koncerti grupe Bijelo dugme su pokazali sve prednosti interkulturalnog nad multikulturalnim društvom. Oni su dokaz da je moguće na jednom prostoru okupiti ljude raznih nacionalnosti, intelektualnih sposobnosti, vjerskih svjetonazora... a da svi oni skladno funkcionišu. Moguće jeste, ali se treba zapitati: kome je to u interesu?
View user's profile Send private message   Translate text:  

Display posts from previous:  

All times are GMT + 2 Hours
Page 1 of 1
Post new topic

Jump to:  

You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot vote in polls in this forum