Author Message

<  Goran Bregovic  ~  balkanmedia.com: MUZICARI SU MNOGO DOSADNI LJUDI

flowerpower
Posted: 03.06.2007, 01:49 Reply with quote
Gender:Male Moderator Joined: 26 Apr 2007 Posts: 339 Residence:
germany.gif
  OFFLINE
Goran Bregovic
MUZICARI SU MNOGO DOSADNI LJUDI
Obicno sam bio dugo sa svim zenama. Znas, nikada nisam mnogo dirao zene. Ha, ha, ha... Nekada sam izjavljivao da nisam u sansi da mogu da se udvaram. Uskracen sam za jednu lepu, musku situaciju. Medjutim, kad napravis godinu ili dve pauze, onda ti ponovo daju sansu. Ha, ha, ha... ako nista ne snimim jos godinu dana i te kako cu morti da se udvaram. Ha, ha, ha... Mene to jako raduje, iako se to na kraju na isti nacin svrsi. Ha, ha, ha...

Ponekad pomislim, mozda sam se premlad ozenio. Ipak, ljudsko bice nije bas predvidjeno da bude monogamno... Znas kako, kupus (ovaj sto pravim) se jede velikom kasikom, a kavijar se jede u malim dozama na tankom preprzenom hlebu. Tako zamisljam i brak, kao neku poslasticu. Kao nesto, dakle sto ne treba kusati svaki dan i prejedati se. Cak da brak nema nikakvog smisla, imao bi smisla sto se deca radjaju. Bas sam za "Plejboj" pricao o cudu zavodjenja. Coveku padne na pamet - mora da zene nesto vremenom zaborave kako se to stvarno ozbiljno zavode muskarci i da to znaju samo male devojcice. Jer to kako mene moja cerka zavodi, to nijedna starija zena nije umela. Ne znam po kom to kljucu radi ali najdublje zavodjenje muskarac moze doziveti od svog deteta.

Jugoslavija je nesto gde kad prdnes tvoj prdez ti ne smeta, ali ti je tudji grozan. Tako kod nas izgleda. To je prdez koji ti, na zalost, prija. Zbog te prijatnosti ti ne izlazis iz tih okvira. Ali, objektivno kad pogledas, tu je bilo ljudi sa dovoljno talenta da izlaze ranije nego sto izlaze.

Da sam ja izasao sa dvadeset godina, ja sam mogao da pomerim stvari sa puno vise snage nego sto ih sad pomeram. Ali, gledajuci na to tako, sad sam izmesten iz svog mesta, vise nemam zavicaj - poceo sam da uzivam u tome. Kao prvo, oslobodio sam se svega sto mi je bilo balast, a to su kuce, stanovi, automobili, jahte i ostao sam bez icega. To mi je doslo kao takvo divno olaksanje da ga ne mogu ni opisati. Obecao sam da necu vise nista da imam. Sad sam slobodan da idem gde god hocu.


Imam taj mali stan u Parizu, ne racunam ga kao neku imovinu, gde s vremena na vreme nesto malo radim, cak nemam ni veliki auto. Imam mali auto u koji stavljam svoju opremu i idem da radim po belom svetu. Kuca u Beogradu sa muzickim studijom sluzi mi za rad. Osecam se slobodnim kao nikad dosad. S tim gubitkom imovine izgubio sam sve sto me je vezivalo za jedno mesto, sto dozivljavam kao jedno strahovito oslobodjenje. Jedan film radim malo u Izraelu, malo u Monaku, jer sve ovo moje ja stavim u tri kofercica i putujem sirom sveta. Sada je tehnologija tako zgodna da mozes raditi kao pisac ili slikar. Uzmes svoj stafelaj, olovku i svesku, pa ih premestis bilo gde. Jedan film ili koncerte radim malo po Grckoj, Italiji, u Londonu, malo u Skoplju, pa dodjem u Beograd, Zagreb, Sarajevo... Tako da verovatno nikad necu imati imanja i to je dobra strana rata.

Svaki covek provede zivot proveravajuci gde su mu granice, na koju stranu. Ali te granice grada u kome zivis, imam osecaj da vrlo malo Jugoslovena proverava i to su granice na koje svi mi pristajemo nesvesno. I da nije rata ja nikada ne bih izasao iz njih, jer nisam imao potrebe. Bilo mi je slatko, onako ususkan u to moje malo Sarajevo. Sad kad xxx sta mi je rat uradio, ja sam veliki ratni profiter zato sto me je oslobodio onog jezivog balasta koji sam imao, a to je sve sto sam stekao kroz "Bijelo dugme" - jezivi balast slave, imanja i imovine. Stvari koje su bile zapravo najdragocenije u svemu tome, tridesetak dragih poznanstava, to stoji i dalje. Tako da ne mogu da se zalim. Dosao sam u najbolje godine, pa cu verovatno sad napraviti najbolju muziku. Nemam vise obavezu da budem poznat. Zivim u Francuskoj, imam zlatne albume, a niko me ne poznaje. O tome sam celi zivot sanjao.

Muzicari su zadnji ljudi koje bih poveo na more. Talentovani, netalentovani, neuspesni i srednje uspesni, uspesni - svi misle da su najbolji. Kad su dva muzicara zajedno to je isto kao dve muve na istom dupetu. Osim Zdravka Colica, imam samo par dobrih prijatelja iz branse, iako ne znam kakav je to odnos. Muzicari nisu bas najsrecnije resenje za druzenje. Konstantno su optereceni sobom, karijerom i biznisom. Mnogo su dosadni ljudi, a meni to mnogo smeta.

U pocetku kada su me pitali o lovi stalno sam imao osecanje krivice, jer smo odgojeni tako da te stid i kad nisi siromah. Moja je sreca sto sam jos kao tinejdzer od deset pesama i jedne turneje mogao da zivim dve godine. Novac mi donosi srecu, i to treba ljudima objasniti. Danas je covek slobodan onoliko koliko ima love. Uvek mi je neprijatno da govorim posteno neke stvari, jer smo pogresno odgojeni pa nam mnogo toga zvuci - lose. Sad bih rekao da postoji jedan umetnicki i jedan finansijski razlog, jer od toga zivim, to jedino znam da radim i od toga jedem hleb. Ne treba obrnuti redosled stvari: novac je posledica onoga sto radim, ne uzrok. Malo smo izmanipulisani u vezi novca. Ljudima treba reci da novac garantuje slobodu u danasnjem svetu, da bez novca covek ne moze biti dostojanstven. Novac nije nista vulgarno. Novac je jedna poetska stvar. Lova je izmenila pola metafizike.

Od osamnaeste pa nadalje covek shvati da je politika nesto sto ti ne moze doneti nista dobro. Ne verujem da ljudi na duzi rok ovaj teren mogu shvatiti kao tudji. Srbi ovamo, a Hrvati ono tamo. To je nesto napravljeno i konstruisano za upotrebu na jedno vreme, kao sto se ono upotrebljavalo nekada, tako se ovo upotrebljava sada. Prvi, najgrublji simptomi su da ljudi u Hrvatskoj vole da slusaju srpski kic, a da ljudi ovde vole da slusaju hrvatski kic, posto je kic ono prvo sto pravi toplinu izmedju. Koliko god se ta jadna politika na koju smo mi spali trudi da od nas napravi krvne neprijatelje, sto im, naravno, s vremena na vreme podje za rukom, ja ne verujem u to na duzi rok. Bilo bi mi glupo da verujem da su ljudi neprijatelji samo zato sto se kao narodi zovu tako ili ovako.


Sebe vidim, najverovatnije, posto sam se naputovao toliko po svetu, kao nekoga ko polako hodocasti po bivsoj Jugoslaviji. Verujem da posle dvehiljadite necu ici nigde u inosranstvo, hocu ziveti po teritorijama bivse Jugoslavije, nigde drugde. Hocu ici na nase more, na nase planine. Tako se vidim. Ici su da srecem ljude. Necu praviti nova poznanstva, jer sam ih napravio dovoljno da ih trosim i za dva zivota. Verujem da ce takvu potrebu imati sve vise ljudi. Jer vidim koliko te prekinute veze sad nastoje da se uspostave.

A ne vidim da ce biti nekog preteranog blagostanja za sve nas. Ne verujem da ce iz ovog privremenog stanja ovaj krug ljudi ponuditi nesto bolje od novog privremenog stanja. Sada smo imali jedan period entuzijazma u Beogradu, nekoliko meseci, ali na zalost, opet ulazimo u novo privremeno stanje.
View user's profile Send private message   Translate text:  

Display posts from previous:  

All times are GMT + 2 Hours
Page 1 of 1
Post new topic

Jump to:  

You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot vote in polls in this forum