Bijelo Dugme Forum / Community ~ Superbosna.com: Treba li Sarajevu "Bijelo dugme"

Author

Message

< Rumours ~ Superbosna.com: Treba li Sarajevu "Bijelo dugme"

flowerpower

Posted: 25.05.2007, 02:34

Moderator

Joined: 26 Apr 2007 Posts: 320 Residence:

OFFLINE


Treba li Sarajevu "Bijelo dugme" Nedjelja, 12 Juni 2005 (Čitano 7373 puta) "Tamo uz Drinu dok ljudi ginu... samo sloboda donosi lijek";" Sebe ću dati al' tebe ne dam jer ti si život moj"; "To je moj grad"», stihovi su, prema posljeratnim anketama, tri od četiri najbolje i najispjevanije pjesme u ratnom Sarajevu. Sjećanje na ratne dane je nepouzdano, difuzno, maglovito, ali ne bi trebalo biti problem sjetiti se ko je vrištao ove stihove što na televizijskim video-spotovima, što na vratolomnim živim koncertima održavanim u rijetkim ratnim danima kad su se pojačala imala na šta "vruće" priključiti. I, šta je sporno? Pjesme "Ponesi zastavu", "Grbavica", "To je moj grad" u "muslimanskom Sarajevu" tokom rata su pjevali Mladen Vojičić - Tifa i Milić Vukašinović. Vojičić se je, ha je počelo pucanje brže-bolje priključio i policijskim snagama u Sarajevu. Vukašinović je odvalio dlanove lupajući po bubnjevima, noseći vodu na 10-ti sprat svoga stana u Jezeru 5 i prekopčavajući struju iz obližnjeg privilegiranog Prvog koprusa za svoj komšiluk. Điđi Jankelić formalno nije bio pripadnik famozne "Umjetničke čete" Armije BiH, ali nema muzičkog niti bilo kakvog kulturnog okupljanja sve do pred kraj rata na kojem je usfalilo Jankelićevog bunjanja i druge vrste stvaralačkog prisustva. Kad se slegao dim iznad Sarajeva u grad je stigao i Zoran Redžić i uz mnoge druge važne poslove vezane za obnovu i izgradnju porušene duhovne infrastrukture i rock and roll kulture ( koja je kruh i sol cjelopkupne popularne kutlure u gradu) znanjem, entuzijazmom pomogao u njenom dizanju iz pepela. Pod Redžićevim "okom sokolovim" i finim producentski ukusom i entuzijazmom napravljena je jedna od najsarajevskijih pop ploča "Kad sve ovo jednom.." grupe "Knock out". Vojičić, Vukašinović, Jankelić, Redžić, svako na svoj način ostavili su svoj pečat na predratnom, ratnom i poslijeratnom Sarajevu. Zapravo, njihov je pečat nezaobilazan u svakom od tih poglavlja ovoga grada. Alen Islamović je, tvrde svjedoci tokom rata otpjevao svaki humantirani koncert "Dragoj mojoj BiH" na čemu se niko nije obogatio osim SDA-ovskih lešinara koji su nakon tih koncerata sakupljali novce i usmjeravali ih tamo "gdje je najpotrebnije". Vlado Pravdić je otišao na početku rata a njegovo desetogodišnje držanje, toplina, blagost i saučesništvo u patnji njegovih sugrađana, dirljivije su sentence iz bosanske dijaspore. I šta nam je ostalo sporno sa "Bijelim dugmetom", ako je očito kako je barem pet članova benda različitim, ali dovoljno velikim intenzitetom na svojoj koži pretrpjelo iskustva sarajevskog logora. Svjedok sam da je na početku 1994., godine, pokretač ovog medijskog tsunamija, također navodni sarajevski stradalnik imao barem četiri puta više kilograma, od Milića Vukašinovića i četiri stotine puta više novca od Mladena Vojičića i Điđija Jankelića zajedno! Belaj je nastao zbog predsjednika - Gorana Bregovića! Bregovića, koji inače do morala i konzisatentnosti drži manje nego Vojislav Koštunica do Haaga ( sve donedavno). Ali tek kada ovaj zaštitnik poratnog Sarajeva usporedi koncert "Bijelog dugmeta" (tj. Bregovića) sa mogućnošću da "njemački kompozitor Brecht", veli ovaj muzički sladukusac i povjesničar umjetnosti genocida, održi koncert u Izraelu, postajemo svjesni dramatičnosti novog Sarajeva čije duhovne neravnine peglaju i u red dovode oni koji su nekad negdje čuli za Brechta i njegove nepostojeće kompozicije, ali nikad u ruke uzeli nisu niti jednu od sedam Brechtovih knjiga poezije i 12 knjiga dramskih tekstova! Primitivna reakcija, koja kao završnu sentencu na "Hayatu" sadrži pitanje Bregoviću: "razmišljate li da odustanete od koncerta u Sarajevu" je zapravo došla iz tog pretinca tvrdoglavog i nepobjedivog neznanja, bahatog i palanačkog "ja-pa-jakanja" gdje se nesavladano gradivo (elementarno neobrazovanje) pretvara u prednost, gdje jedna osoba koja još uvijek kaže "pamdam" po Miloševićevskov - fašističkoj propagandoj matrici u "Hayatovom" Centralnom dnevniku koncert "Bijelog dugmeta" tretirala kao nastavak genocida nad Bošnjacima. U zemlji kojoj je predsjednik Borislav Paravac, a niko ga ne pita šta je uradio za Sarajevo tokom opsade, u kojoj hrabri novinari "prvoborci" ne pitaju Tihića koliko je tokom rata održao koncerata za BiH, koliko para na njima pokrao, na istu temu propituje jednu od najvećih muzičkih zvijezda na planeti - Bregovića. Mjera Sarajeva Koncert "Bijelog dugmeta" na Koševu je koncert šestorice sarajevskih mladića koji su svom rodnom gradu u različitim periodima u zadnjih 30 godina donijeli slavu, dostojanstvo, koji su u njemu ostajali ili mu se vraćali. "Dugme" je paklena stvar, ono bježi i vraća se, katkad je iskreno, počesto i grubo i cinično, požrtvovano i bolno kompromisno i konformirajuće. To je tako i drugačije nikad biti neće. Kome se ne sviđa neka bolju i etičniju rock grupu napravi u svom rodnom gradu: Tifa, Mića, Fadil, Điđi, Goran, pa i Lazo su mjera Sarajeva, taman onako kako su u pjesmi Duška Trifunovića rekli: "da nas mrze, a da nam se dive"! Goran Bregović jeste "kurvin sin", ali je naš "kurvin sin". I tačka, zarez, pa uskličnik! Senad Avdić

Translate text:

All times are GMT + 2 Hours

View next topic View previous topic Page 1 of 1 Bijelo Dugme Forum / Community Forum Index ~ Rumours
Downloads Rules Memberlist Usergroups Shoutbox Guestbook Links Contact Form

Jump to:

You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot vote in polls in this forum

Protected by phpBB Security © phpBB-TweakS
phpBB Security Has Blocked 191 Exploit Attempts.
// Template by Mike Lothar & modified by LA3 Productions