Author Message

<  Rumours  ~  Kurir-info.co.yu: BOLEST MOZGA (2005)

flowerpower
Posted: 26.05.2007, 15:35 Reply with quote
Gender:Male Moderator Joined: 26 Apr 2007 Posts: 350 Residence:
germany.gif
  OFFLINE
(06.2005)

DUH IZ BOCE
BOLEST MOZGA
Bogdan Tirnanić
Ajmo curice, ajmo seljaci! (I. Starčević)

Je li prošao taj zombi-koncert "Bijelog dugmeta" pa da opet živimo kao ljudi?! Iskreno govoreći, to je bilo gotovo ravno onom bombardovanju! Ali, ne bih voleo da budem pogrešno shvaćen. U principu, nemam ništa protiv ovakvih manifestacija. Jer, što reče onaj mislilac, ne biva vaskrsenja pre smrti. Ako razumete šta hoću da kažem.

Ono što je kod ovakvih događaja iritantno jesu tzv. konotacije. Pomama za vaskrslim "Bijelim dugmetom" pravda se tvrdnjom da je, u vreme precvalog titoizma, ova družina jarana bila naš najuspešniji rokenrol bend. Svoju muziku sami su krstili oksimoronom "pastirski rok". To se inače čita kao turbo-folk. Ili kao "ideologija papaka". "Bijelo dugme" jeste bilo uspešno, ali je njegova slava predstavljala zapravo ples na groblju rokenrola. Onda je njihov frontmen prešao na trubače. I njih je temeljno uništio. Sve iz najboljih namera glede zarade.

No, to je stara priča. Ono što je, ovom prilikom, bilo teško podnošljivo na prazan stomak jeste jugonostalgičarska pomama. Nakon raspada one "velike" zemlje, nikada se još nije dogodilo da se hrvatski i srpski (valjda i bosanski) nedeljnici pojave sa identičnim naslovnim stranicama. Pogađate da je to bila fotografija G. Bregovića. Ako je to ono što nas spaja, vala je dobro da smo se razišli.

Sa svoje strane, ni Bregović nije od juče. Nije on slučajno odabrao da se koncerti njegove jednokratno vaskrsle grupe održe u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu. A zašto ne i u Ljubljani? Ili u Banjaluci? Nije mu bilo poželjno, nije se uklapalo "u koncepciju". Čovek igra na kartu "političke korektnosti", on je mirotvorac. Ta vrsta profitabilnosti, koja je zapravo maska, jedna "makgafinka", čiji je cilj da se prikrije marketinški aspekt čitavog poduhvata, počiva na jugonostalgičarskoj histeriji.

Šta ja imam protiv jugonostalgije? Držim je nezdravom. Najpre otud što je bilo koja i bilo kakva nostalgija, uz tuberkulozu, simbol epohe romantizma, dakle - ona pripada istoriji ranog DžDž veka. To je nešto iz prošlosti. E, sada: tuberkuloza je vremenom postala izlečiva bolest. Od nje se više ne umire. Što se tiče nostalgije, nisam baš sasvim siguran. Ona je, kao i revolucija, "lepa bolest". S njom se ugodno može živeti ako si mrtav. Zato je jugonostalgija toliko prijemčiva: ona pripada narodima koji su umrli.

Ali, istini za volju, nije reč o ekskluzivno "balkanskom sindromu". U Torontu - a to je, koliko se sećam iz geografije, jedan grad u Kanadi - na centralnoj aveniji postoji i mađarski nacionalni restoran, na prvi pogled krčma gde joj mesto nije. Ali, cene su niske, a hrana odlična, baš onako nacionalna i domaćinska. Namernika u taj lokal ne privlači jedino to. Više ga impresioniraju "stalni gosti". To je uvek jedna te ista skupina vremešnih mađarskih imigranata. Šta oni rade? Plaču. Na prepotopskom magnetofonu svakog dana puštaju snimak radio-prenosa fudbalske utakmice koju je Mađarska, neprikosnovena fudbalska velesila, neočekivano izgubila od autsajdera Z. Nemačke. Dogodilo se to u finalu Svetskog prvenstva, održanog 1954. godine u Švajcarskoj. Pre tačno pola veka. Kanada u kojoj gosti ove kafane (biološki) žive jedna je sasvim druga Kanada od one u koju su došli pre više decenija. Ali, oni ne "percipiraju" tu promenu. Više ih zanima da po hiljaditi put čuju kako je "veliki Puškaš", tužan i nemoćan, pao ničice na zelenu travu. Oni su beznadni zatočenici nostalgije. Zaboravili su da žive. A to nije baš lep prizor. Valjda se u toj kafani Romero inspirisao za film "Živi mrtvaci".

Što jest-jest, ono finale je bio veliki poraz njihovog (tada) nacionalnog tima, od koga se mađarski fudbal nikada oporaviti neće. Posle pola veka žaliti za tim kao da se baš juče dogodilo isto je što i plakati za prosutim mlekom, koje se, nakon toliko godina, još i ukiselilo. I mleko je belo, ali život nije dugme. Jer, kako kaže Zoran Kostić, poznatiji kao Cane ("Partibrejkersi"), tamo gde je "Bijelo dugme", tu je i duh Mire Marković. Preležao sam tu zaraznu bolest. Neki, eto, nisu.
View user's profile Send private message   Translate text:  

Display posts from previous:  

All times are GMT + 2 Hours
Page 1 of 1
Post new topic

Jump to:  

You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot vote in polls in this forum